U podnožju vinorodnih brežuljaka Zrinske gore, u donjem Pokuplju, na utoku rijeke Kupe i Petrinjčice, smjestila se Petrinja – grad burne i bogate prošlosti.
U imenu Petrinje pronalazimo i korijen latinske riječi petrus – kamen, pretpostavljajući da je postojala rimska Petrinja na području Zrinske gore bogate kamenom. Prvi pisani trag o Petrinji kao naseljenom mjestu jest onaj koji govori o povlasticama što ih slavonski herceg – vojvoda Koloman dodjeljuje građanima 1240. godine. Ta stara srednjovjekovna Petrinja nastaje u doba ratovanja s Turcima i gubi joj se svaki materijalni trag. Lokaciju današnje Petrinje odabire 1592. godine turski vojskovođa Hasan-paša Predojević koji, na ušću Petrinjčice u Kupu, podiže utvrdu radi daljnjeg osvajanja ovih krajeva. Kršćanska vojska austrijskih zemalja i vojska hrvatskog bana prvi put osvaja Petrinju 10. kolovoza 1594. godine, na Lovrenčevo, i stoga taj dan postaje danom zahvalnosti Bogu, a sveti Lovro postaje zaštitnik grada Petrinje.
Od rujna 1595. godine petrinjska utvrda ostaje trajno u hrvatskim rukama i postaje ključnom tvrđavom u obrani donjeg Pokuplja. U vrijeme Vojne krajine Petrinja je značajno vojno, kulturno i privredno središte. Tada počinje brzi razvitak trgovine, a u grad se doseljava sve više obrtnika koji se organiziraju u lončarski, opančarski, mesarski, tkalački, krojački i tzv. njemački ceh. Kraljica Marija Terezija svečanom poveljom iz 1777. godine daruje gradu pravo održavanja sajmova četiri puta godišnje. Prva katolička župna crkva sv. Lovre sagrađena je 1603. godine, no zbog trošnosti, gradnja nove crkve započinje 1780. godine u kasnobaroknom i klasicističkom stilu. Pokroviteljica izgradnje nove crkve bila je Marija Terezija, a na Lovrenčevo 1781. godine crkvu je posvetio zagrebački biskup Josip Galjuf.
Gradski trg ispred crkve sv. Lovre kasnije, u vrijeme Napoleonove Ilirije, prerasta u prekrasan park zasađen rijetkim ukrasnim grmljem i drvećem. Krajem 19. stoljeća u središte parka postavljen je paviljon i meteorološki stup, a početkom 20. stoljeća, kada je grad dobio vodovod, park je ukrašen jedinstvenom fontanom.
Gradski trg ispred crkve sv. Lovre kasnije, u vrijeme Napoleonove Ilirije, prerasta u prekrasan park zasađen rijetkim ukrasnim grmljem i drvećem. Krajem 19. stoljeća u središte parka postavljen je paviljon i meteorološki stup, a početkom 20. stoljeća, kada je grad dobio vodovod, park je ukrašen jedinstvenom fontanom.
Tijekom 1792. godine u Petrinji su postavljeni temelji Prvoj hrvatskoj tvornici salame, sušena mesa i masti. Tvornica “Gavrilović” postala je poznata u cijelom svijetu po kvaliteti svojih proizvoda pružajući vrhunski gastronomski užitak i najzahtjevnijim potrošačima.
Petrinja je bila nadaleko poznata po Učiteljskoj školi, koja stalnim radom počinje 1862. godine, a od 1962. godine Petrinja je i fakultetski grad jer je tada osnovana prva viša škola – Pedagoška akademija.
Glazbena kultura njeguje se u gradu još od početka 18. stoljeća. Tradiciju pjevanja i sviranja sačuvalo je Hrvatsko pjevačko društvo “Slavulj” osnovano 1864. godine, zatim Gradska limena glazba i tamburaški sastav “Stucka”.
Građani su sačuvali stare petrinjske pjesme i zadržali stare gradske običaje prigodom berbe grožđa, krštenja mošta i božićnih blagdana. U gradu je isto tako nastavljena tradicija lončarsko – keramičkog zanata. Iz kvalitetne petrinjske gline nastaju lijepi suveniri karakteristični za ovaj kraj, a posebice stucka – simbol grada Petrinje.
Višestranački izbori provedeni u Hrvatskoj 1990. godine i uspostava hrvatske vlasti izaziva nemire i oružane pobune Srba u cijeloj Hrvatskoj pa i u Petrinji. 21. rujna 1991. godine Petrinjci su protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta. U gradu poharanom granatama i mržnjom ostaje strah, smrt i dim…
Većina prognanih Petrinjaca našla je svoje utočište u obližnjem Sisku u kojem s radom nastavljaju legalno izabrani organi vlasti te društvene i kulturne organizacije vjerujući i spremajući se za povratak. Petrinjci, boreći se u 12. domobranskoj pukovniji i drugim postrojbama HV i MUP-a, blistavom akcijom “Oluja” oslobađaju Petrinju 6. kolovoza 1995. godine.
Petrinjci, vrativši se ponovno u svoj ranjeni grad, vraćaju mu dušu gradeći iznova porušene domove, crkve, groblja, čuvajući stare običaje i nadograđujući ono što su im pradjedovi ostavili u nasljeđe.